Prije dvije godine obilježeno je 180 godina pismenosti u Komanima, gdje je 1870. godine izgrađena prva škola čiju tradiciju baštini OŠ „Boško Radulović“. Kako jedna od najstarijih obrazovno-vaspitnih ustanova uspijeva da spoji dugu tradiciju sa modernim zahtjevima obrazovanja?
– Uz očuvanje autentičnog duha zgrade iz 1910. godine trudimo se da savremene obrazovne standarde ugradimo u svakodnevni rad škole. Rekonstrukcijom 2023. godine stvoreni su bezbjedni i funkcionalni uslovi za nastavu, a savremena IT oprema omogućila je primjenu digitalnih sadržaja i interaktivnih metoda učenja. Poseban akcenat stavljamo na stručno usavršavanje nastavnika, projektnu i timsku nastavu, kao i na razvoj čitalačkih navika kod učenika kroz obnovljenu školsku biblioteku. Na taj način tradiciju poštujemo i čuvamo, ali je istovremeno nadograđujemo znanjima, vještinama i vrijednostima koje su neophodne za obrazovanje djece u 21. vijeku.
Pored infrastrukturnih i nastavnih unapređenja, decembar je obilježio i jedan važan simbolični iskorak – uz pomoć prijatelja škole, prvi put smo dobili školsku himnu i logotip. Tekst himne potpisuje poznati pozorišni glumac i pisac za djecu Dejan Đonović, dok su muziku komponovali istaknuti muzički pedagozi Vedrana i Darko Marković. Logotip škole nastao je u saradnji sa Srednjom likovnom školom „Petar Lubarda“, a njegova autorka je učenica Tea Radičević. Na taj način dodatno smo učvrstili identitet škole, spajajući bogatu tradiciju sa savremenim izrazom i stvaralaštvom mladih.
Škola je renovirana 2023. godine. Kakvi su efekti te rekonsrtukcije i šta su dalji prioriteti kada je riječ o infrastrukturi?
– Efekti su veoma pozitivni na kvalitet boravka i rada kako učenika tako i zaposlenih. Dobijen je bezbjedniji, funkcionalniji i prijatniji prostor za nastavu, a savremena oprema omogućila je kvalitetniju realizaciju nastavnog procesa i primjenu modernih metoda učenja. Time su značajno unaprijeđeni uslovi rada i stvoren podsticajniji ambijent za razvoj učenika.
Kada je riječ o daljim ulaganjima, planovi postoje i usmjereni su na dalje unapređenje školske infrastrukture i dostupnosti obrazovanja. U narednom periodu cilj nam je da obezbijedimo školski autobus sa većim brojem sjedišta, s obzirom na to da postojeći kombi ne zadovoljava trenutne potrebe škole. Takođe, želimo da pokrenemo realizaciju projekta iz 2023. godine, kojim je u dvorištu škole planirana izgradnja multifunkcionalne sale, namijenjene kako učenicima, tako i široj lokalnoj zajednici. Pored toga, već su izvjesna sredstva za nabavku školskog mobilijara u dvorištu, koji će omogućiti realizaciju nastave na otvorenom i dodatno obogatiti obrazovno-vaspitni proces.
Koliko se digitalna tehnologija koristi u svakodnevnoj nastavi?
– Zadovoljni smo opremljenošću nastavnim sredstvima. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je tokom 2024. godine obezbijedilo i našoj školi dovoljan broj laptop računara i projektora, dok škola već posjeduje pametnu tablu. Digitalna tehnologija se svakodnevno koristi u nastavi, ali ne u punom kapacitetu, prvenstveno zbog problema sa internetom izazvanih starom gradnjom zgrade i debelim zidovima koji otežavaju prolazak signala. Zbog toga je za naredni period već planirana ugradnja pojačala za internet u svaku učionicu, kako bi se omogućila potpuna primjena digitalnih alata i modernih metoda učenja.
Dok se gradske škole suočavaju sa prebukiranošću, seoske se bore sa odlivom đaka. Kakva je situacija u Komanima?
– Prije nekoliko godina naša škola bola je na ivici gašenja i jedva je opstala. Prošle školske godine pohađala su je 22 učenika. Međutim, nakon što je šest učenika završilo IX razred, a u prvi razred upisan samo jedan, te nakon što se jedna porodica sa četvoro djece odselila, broj učenika značajno je opao.
Od ljetos, od kada sam na čelu ove ustanove, intenzivnije smo radili na promociji škole i, zahvaljujući tome, od septembra do decembra smo uspjeli upisati još osam novih učenika koji su prešli iz gradskih škola. Trenutno nastavu pohađa 20 učenika, i nadamo se da će trend prelaska đaka iz gradskih škola u našu biti nastavljen i u narednom periodu. Na taj način rasterećujemo gradske obrazovno-vaspitne ustanove i obezbjeđujemo opstanak škola na periferiji. Nadam se da će i mladi bračni parovi da uoče dobrobit gajenja porodice na selu. Škola u Komanima je udaljena od centra Podgorice tek 15 kilometara. Od nedavno vraćen je i gradski prevoz na relaciji centar grada – Komani.
Škola je uključena u NTC program koji podržava Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Koji su benefiti od njegove primjene?
– U junu prošle godine dvije učiteljice i nastavnica engleskog jezika pohađale su obuku „NTC sistem učenja – ukupni razvoj djeteta“. Već u septembru formirali smo školski NTC tim i sve tri koleginice su održale ogledne časove na kojima su jasno predstavile načine primjene i koristi ovog programa u nastavi.
Prve benefite već prepoznajemo kroz veću motivisanost učenika, aktivnije učešće na časovima i bolju povezanost nastavnih sadržaja. Posebno je značajno to što NTC program pozitivno utiče i na učenike koji su ranije pokazivali manji stepen zainteresovanosti, jer podstiče logičko razmišljanje, kreativnost i učenje kroz igru. Dodatno, praksa je pokazala da se primjena ovog programa veoma uspješno realizuje i u kombinovanim odjeljenjima, koja su zastupljena u našoj školi u razrednoj nastavi, jer omogućava diferenciran pristup i istovremeno aktivno uključivanje učenika različitih uzrasta.
U planu je da se zajedno sa još jednom gradskom školom ponudimo kao pioniri u potpunoj primjeni NTC sistema učenja. U tom cilju, obuku će postepeno proći svi nastavnici naše škole. Mogu da istaknem da sam lično NTC obuku završila još 2014. godine i da sam od tada ovaj program intenzivno primjenjivala u nastavi. Iskustva su bila izuzetno pozitivna – učenici su bili motivisaniji, a roditelji vrlo zadovoljni postignutim rezultatima. Upravo zbog toga vjerujemo da će se puni benefiti NTC programa u našoj školi vidjeti vrlo brzo, uz dugoročno unapređenje kvaliteta nastave i cjelokupnog razvoja djece.
Na koji način prepoznajete i podstičete talentovanu djecu i koje vannastavne aktivnosti organizujete?
– Uz stručne i posvećene profesore koji imaju topao i podsticajan pristup djeci, vrlo lako se prepoznaju i razvijaju različiti talenti. Posebna prednost naše škole je mogućnost individualnog pristupa svakom učeniku, što nam omogućava da uočimo njihove sklonosti i potencijale i da ih dodatno osnažimo, kao i činjenica da smo škola bez nasilja, u kojoj se njeguje bezbjedno, podsticajno i tolerantno okruženje za svu djecu.
Kroz bogat program vannastavnih aktivnosti pružamo učenicima priliku da iskažu svoje sposobnosti. Na Danu škole predstavili smo zapažene nastupe hora i folklorne sekcije, dok je dramska sekcija zablistala izvođenjem Crnogorskog hvalospjeva, kao i nekoliko kraćih skečeva na maternjem i engleskom jeziku. Posebno smo ponosni i na vrlo aktivnu likovnu sekciju, koja kontinuirano podstiče kreativno izražavanje učenika.
Roditelji su ključni partneri u obrazovnom procesu. Koliko su oni uključeni u rad škole?
– Saglasna sam da roditelji treba da budu ključni partneri u obrazovnom procesu. Smatram da njihova uključenost trenutno nije na zadovoljavajućem nivou, i to ne samo u našoj školi, već i šire u obrazovnom sistemu. Toga sam u potpunosti svjesna i zato aktivno nastojimo da se taj jaz prevaziđe, kako bi se izgradilo pravo, iskreno i partnersko povjerenje između škole i roditelja, sve u najboljem interesu učenika.
Kroz otvorenu komunikaciju, transparentan odnos i predan zajednički rad, već se vide pozitivni pomaci. Vjerujem da smo na dobrom putu ka jačanju saradnje i stvaranju stabilnog partnerstva koje će značajno doprinijeti kvalitetu obrazovno-vaspitnog procesa i ukupnom razvoju djece.
Veoma je važna i saradnja sa lokalnom zajednicom. Koliko ste zadovoljni tim aspektom i na koji način planirate da ojačate tu vezu?
– Veoma sam zadovoljna saradnjom sa lokalnom zajednicom i u budućnosti planiram da nastavim da njegujem i dodatno jačam te veze. Posebno ističem podršku divnih ljudi okupljenih oko Fondacije „Sula Radov“, koji su nam značajan oslonac u organizaciji izleta i različitih događaja za učenike, naročito imajući u vidu, da škola nema mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda.
Veliku podršku imali smo i prilikom obilježavanja Dana škole, 26. decembra, ne samo od Fondacije „Sula Radov“, već i od Glavnog grada, Sava osiguranja, kao i drugih partnera i prijatelja škole.
Zahvaljujući njihovoj nesebičnoj pomoći, naša biblioteka je obogaćena sa stotinama knjiga, što je od izuzetnog značaja za razvoj čitalačkih navika kod učenika.
Posebno smo ponosni na uspješnu saradnju sa drugim obrazovnim i kulturnim ustanovama.
Gdje vidite OŠ „Boško Radulović“ u narednim godinama i šta smatrate najvećim izazovom na putu ka ostvarenju te vizije?
– U narednim godinama OŠ „Boško Radulović“ vidim kao savremenu, otvorenu i prepoznatljivu školu, koja učenicima pruža kvalitetno i podsticajno okruženje za učenje i cjelokupan razvoj. Očekujemo i postepen, ali stabilan rast broja učenika, što vidimo kao potvrdu povjerenja roditelja i kvaliteta rada škole. Zalagaću se da se škole sa periferije Podgorice međusobno povežu i sarađuju, kako bismo zajedničkim snagama opstali, jačali svoje kapacitete i stvarali savremene, funkcionalne i djeci udobne škole, ujedno rasterećujući gradske.
Već sam pomenula, u bliskom periodu nadamo se podršci Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za nabavku novog minibusa sa većim brojem sjedišta u odnosu na sadašnji kombi, kako prevoz ne bi predstavljao prepreku za učenike iz grada koji žele da pohađaju nastavu u našoj školi.
Takođe, jedan od važnih ciljeva je nastavak realizacije međuinstitucionalnog projekta iz 2023. godine, kojim je u dvorištu naše škole planirana izgradnja multifunkcionalne sale. Ovaj prostor bi koristili ne samo učenici škole, već i šira zajednica, čime bi se dodatno osnažila uloga škole kao centra okupljanja i razvoja lokalne zajednice. Očekujemo da se u realizaciju ovog projekta osim resornog ministarstva uključi i Glavni grad i druge relevantne institucije.
Vjerujem da ćemo u narednom periodu postati škola – model uspješne i cjelovite primjene NTC sistema učenja, uz kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika i unapređenje nastavne prakse. Poseban fokus biće na individualnom pristupu učenicima, razvoju funkcionalnih znanja, kreativnosti i kritičkog mišljenja, kao i na daljem jačanju vannastavnih aktivnosti.
Kao najveći izazov na putu ka ostvarenju ove vizije vidim ograničene materijalne resurse, kao i potrebu za stalnim prilagođavanjem savremenim obrazovnim trendovima. Ipak, uz dobru saradnju sa Ministarstvom, lokalnom zajednicom, roditeljima i posvećenim kolektivom, učešćem u projektima, uvjerena sam da ćemo ove izazove uspješno prevazilaziti i nastaviti da razvijamo školu u skladu sa potrebama djece i vremena u kojem živimo.
Lj. V.
Preuzeto sa LINK